dođi materi

< studeni, 2004  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari Pali/Gasi

Opis bloga
Ovdje će se pisati o svemu i svačemu. Oni koji traže sistematizirane i koncizne informacije nisu dobrodošli.

Gdje ja čitam vijesti
Index
Monitor
Croportal

petak, 26.11.2004.

Luzer

Koji sam ja luzer. Kako ja ne znam uživati! Pa to je katastrofa!

Zašt me nije bilo na blogu? Nemam pojma! Fakat ima puno zanimljivih blogova, svašta se može neobično naći. A ja volim neobično.

Volim i tražiti izgovore. Ovaj put izgovor je bio: pa imam jako puno posla, pa ne stignem odvojiti dvajest minuta dnevno za malo pogledati blogove i napisati nešto svoje!?!??!? Kako serem.

I nije to prvi put! Nema to previše veze sa blogom. I inače se teško koncentriram na dvije ili više istovremene aktivnosti. Ak je frka na poslu, faksu nemam vremena za prijatelje ili neke druge aktivnosti koje volim.

Kada će mi postati žao što nisam više uživao u životu? Prekasno? Naravno!

Znam da zvučim malo patetično, ali pokušavam isfurat filozofiju uživanja u životu i prenijeti je na zajednicu.

Uživajte!
- 15:12 - Komentiraj (1) - Ispiši - #

utorak, 26.10.2004.

Šta je bilo

Prošli tjedan je bilo burno. Nakon što sam dao otkaz i odradio veći dio otkaznog roka (mjesec i pol od dva) gazda u staroj firmi je poželio da ja ipak ostanem. Ponuda je bila predobra, ostao sam. Tu je bilo par dilemi, zapravo samo jedna: zeznuti prijatelja (zapravo kolegu s faksa) ili napraviti nešto što će unazaditi tvoju karijeru. Naime, gazda u staroj firmi je ponudio i zanimljivo školovanje.

Šta je još bilo? Ah, da. Preko vikenda sam sa njom odigrao partiju badmintona. Svidjelo joj se, pa mi je to bilo O.K.. Nismo se nešto previše izigrali, tj. ona je, ja nisam. Zapravo je bilo odlično, želio sam samo njenu pozitivnu reakciju, jer toliko volim igrati badminton. Sebično je to, zar ne? Kada želite da vaša voljena osoba zavoli nešto što vi volite? No, dobio sam što sam želio: u jednom trenutku je rekla da mogu ići na badminton koliko god želim.

Jučer mi je majka imala rođendan. Pedeset i neki. Maaaaaaaajkooooo, sretaaaaaan rođenadaaaaaaaaan!

Zanimljivo je kako ti neke sitnice naprave flashback. Majka, je naime ispekla pravu domaću pizzu kakvu je pekla dok sam bio školarac. Čim sam je omirisao na trenutak sam se osjećao kao tinejdžer. I njoj se svidjela. Ah.
- 10:13 - Komentiraj (1) - Ispiši - #

ponedjeljak, 18.10.2004.

Terminal

Čovječeeee, od kad nisam bio u kinu! Predugo. Uvalili smo dijete baki (uf, što je bila sretna) i uputili se u drugi hrvatski multiplex. Prvi je u Zadru.

Gledali smo film iz naslova bloga. Nadao sam se lakogledljivoj, zabavnoj, pustimozaknapašu i uživaj komedijici i to sam i dobio. Di ćeš bolje. Neću se izvlačiti sa pričama da sam išao u kino zbog nje, jer se njoj sviđaju takvi filmovi. Ne. Baš sam osjetio da bi mi takva filmotvorina godila. I je. Super!

Još je usput pao i jedan bezazlen test. Naime, ona ne prati baš što se zbiva na kino sceni, pa sam joj, kad je pitala kakav je to film, rekao da je horor. Iako mrzi horor filmove pristala je poći. Di ćeš bolje!

Preporučam film svima koji žele lakonotnu zabavu.
- 12:17 - Komentiraj (2) - Ispiši - #

subota, 16.10.2004.

Šminker

Koja je definicija šminkera? Da li je šmiker onaj koji se tako oblači ili onaj koji se tako ponaša? Najvjerojatnije oboje, ali kada bi se morali odlučiti za samo jednu definiciju, koja bi to bila?

O tome sam jučer razgovarao sa njom (suprugom). Ona se odlučila za tezu koja kaže: kako se oblačiš takav jesi, a ja za onu drugu. Na kraju smo se posvađali, naravno usput smo skrenuli na druge teme, već kako to ide.

Pomirili smo se naravno.

Zašto sam ja ovo pisao? Paaaa, vjerojatno jer mi je dosadno i zato jer ne želim zaboraviti da sam nakon pomirenja sam sebi obećao da ću biti tolerantniji prema svojoj ljubavi.... I inače....
- 11:55 - Komentiraj (4) - Ispiši - #

petak, 15.10.2004.

Granice

Život mi u zadnje vrijeme nije pretjerano zanimljiv. Samo radi i slušam hip-hop. Bosanski, naravno.
U trenucima dokolice upalim čarobnu kutiju i razočaram se. Osim pokojeg dobrog (starog) filma, na televiziji ništa pametno ili zanimljivo.

Šta su nam vrli urednici HTV-a servirali jučer navečer, i tako već podosta večeri, prvo subotom, a sad četvrtkom. Joška Lokasa. Brate, trebao bi mu netko reći da se vrati Upitnicima i Izazovima. On je jedan hiperaktivac kojem puno bolje stoji napeta i dinamična emisija, od emisija koje pokušava napraviti zabavnima. Ne stoji mu stil komičara i gotovo. Prenategnut humor nije smiješan, ajde, tu i tamo prikažu zabavan prilog, ali sve rjeđe.

Zaista je tužno kad čovjek nije svjestan svojih granica.
- 12:07 - Komentiraj (3) - Ispiši - #

četvrtak, 14.10.2004.

Karijera

Svima nama na početku nije bitna. Bitnije je spasiti svijet od onečišćenja, pomoći siromašnima, ispraviti sve nepravde na ovome svijetu. Dok se stvari ne zakompliciraju. Može li biti kompliciranije od situacije kada ti prijatelj ponudi dobar posao, garantira za tebe, hvali te pred pretpostavljenima i ti naravno pristaneš. Plaća nije puno viša, posao je zanimljiv, malo čak i zanimljiviji od prethodnog. I tako sve se dogovorite, ti daš otkaz, no pred kraj, ne tako kratkog otkaznog roka, gazda u "skoro" bivšoj firmi ti ponudi puno bolju plaću da ostaneš!

Šta sad? Puno je pitanja. Da li zeznuti prijatelja. Ako ga ne zezneš, zeznut ćeš ženu i djecu, jer si pristao na manju plaću. Da, novi posao otvara mogućnosti napredovanja, školovanja, itd... No, od svega toga može biti ništa, a ti sada imaš bolju ponudu. Financijski gledano.

Postoji li negdje vodič kroz karijeru? Ma, postoji li negdje vodič kroz život?
- 18:05 - Komentiraj (3) - Ispiši - #

Badminton

Odličan je to sport. Bavim se njime otprilike godinu dana po jedan puta tjedno, a rjeđe i češće. Na nesreću uvijek igram sa boljim igračima pa redovno gubim, ali napredujem. Osvajam sve više bodova. Jučer sam skoro poludio, jer sam igrao kao da sam prvi put uzeo reket u ruke. Odlična stvar je što se održavaju i turniri na koje se svatko može prijaviti pa možeš provjeriti svoje igračko umijeće.

Svima Vama koji ne znate sa kojim sportom bi se bavili, preporučujem badminton. Da, i ja sam mislio da je to prilično nenaporan sport, ali nije. Zaista nije! Prosječno fit osoba se prilično umori nakon sat vremena igranja.
- 12:06 - Komentiraj (0) - Ispiši - #

srijeda, 13.10.2004.

Povodljivost


Ljudska osobina koja mi strašno ide na živce. Nije da ja nisam povodljiv, ali mislim da sam manje nego prosječni Hrvat.

Povodljivost ima duboke korijene u našoj kulturi. Sve tamo od onog čovjeka koji je šetao svijetom i činio čuda, pa do današnjih dana kada jedan Ilija uvjetuje dobivanje nekih novaca od HT-a pravoremenih pristupanjem u njegovu udrugu Potrošač, tj. potpisivanjem peticije. Nevjerojatno!

I ljudi uporno puše takve stvari. Raspizim se začas kad vidim takvo što. Raspizdim se čak i kad vidim da takve gluposti stavljaju u novine. Dobro, novinare muče druge brige, nisu oni krivi, oni su samo medij za stvaranje kritične mase koja je ključna u teoriji podvođenja.

Uf!
- 10:43 - Komentiraj (0) - Ispiši - #

utorak, 12.10.2004.

Krem(p)(šn)ite


Kako zavoljeti samoborsku krem(p)(šn)itu? Sjećam se našeg prvog susreta. Bila je subota, tmurno poslijepodne, jesen. Stari nas je sve iznenadio: "Ajmo negdje!". "Gdje?" povikasmo oboje (majka i ja). "U Samobor!?", propiskutao je on i već požalio što je ugodno subotnje poslijepodne u svom omiljenom naslonjaču zamijenio sa izletom u nekakav Samobor.

Baš nekako u to vrijeme majka je pokušavala napraviti krempite. Pokušavale su ona i susjeda naizmjenično, i manje više neuspješno. Krema je bila ukusna, ali bez žlice nije se mogla pojesti. Dok, jedan dan majka ponosno nije donijela svakom jednu krempitu i vilicu?! Krempite su bile savršene, krema tamankolikotreba gusta, tijesto dobro izabrano (Ledo). Za pet! "Gdje si ih kupila" prereže idiličnu atmosferu, a tko bi drugi nego moj stari. Majka zaplače, kako li je nježna, i odleprša u drugu sobu.

Stigli smo u Samobor. Ja prvi put. Malo šetnje, i još malo šetnje, pa je počela kiša. Zaklon smo potražili u prvoj gostionici. Odmah na ulazu zapazio sam veliki hladnjak sa kolačima. "Tata, hoću kremšnitu!" zavapio sam. Mama je popila kavu, zaklela se da nikad više neće peći ili jesti kremšnite. Nestrpljivo sam čekao da konobar donese kolač, čim je tanjur dotakao stol, spretno sam uhvatio vilicu i probao. "Bljak, mama tvoje su puno bolje", majčinoj sreći nije bilo kraja. Razvukla je osmijeh od uva-do-uva i nije ga skidala mjesecima.

Tako sam ja izvadio starog iz govana u koje se sam uvalio, majka još i danas pravi najbolje kremšnite, a ja i danas kad netko spomene "kak su samoborske kremšnite super" zavrtim glavom u nevjerici i ispričam skraćenu verziju ove priče.

Žao mi je Samoborci, ali i dalje ću Vaš grad korisiti samo za trošenje kalorija unesenih kod moje majke i odnedavno kod supruge.

Živjeli Samoborci, Samoborke i njihove kleti! (kleti su na brdu, pa trošimo kalorije dok se penjemo)
- 12:12 - Komentiraj (0) - Ispiši - #

ponedjeljak, 11.10.2004.

Ponedjeljak

Zvuči otrcano, ali mrzim ponedjeljak, pogotovo nakon "dugog" vikenda. Nema tome dugo kada nije bilo tako. Tek sam se zaposlio nakon napornog studija i odguljene vojske. Tada sam sa nevjericom vrtio glavom slušajući povike sa stojedinice: zakej, ja ne voooliiim ponedelek!

Istu priču slušao sam od starijih kolega, a sada se to dešava i meni. Starim li? Baš me briga, idem popit kavu i zapalit pljugu.
- 10:01 - Komentiraj (2) - Ispiši - #

<< Arhiva >>